Metode treninga stalno se razvijaju, a vrhunski su sportaši, po prirodi stvari, zainteresirani za ono najbolje. Naš stručnjak piše o namodernijim metodama dostupnim u današnjem svijetu.
Iskušane i istinite metode su još uvijek tu – treninzi s utezima, intervalni treninzi,trening eksplozivnosti pliometrija i naravno, ponavljanje obavljanja stvarnih motoričkih funkcija u samom pojedinom sportu. No, kao što su sportska natjecanja porasla na višu razinu, sportski trening postao je sve kreativniji. Nogometni treneri počeli su slati svoje igrače na yogu i baletne sate da poboljšaju ravnotežu. Elitni maratonci treniraju isključivo na visokim nadmorskim visinama terena i redovito testiraju svoj VO2 max primitak kisika.
Oporavak od treninga također je evoluirao – krioterapija, tretman koji uključuje ekstremnu hladnoću, koristi se za smanjenje upale. Kobe Bryant redovito posjećuje Njemačku kako bi primio eksperimentalni postupak poznat kao metoda Regenokine. Oni doslovno uzimaju dio njegove krvi, koju manipulacijom, ponovno ubrizgavaju u njegovo tijelo nadajući se da će time ubrzati prirodni proces ozdravljenja njegovog organizma. Sofisticirane tehnike se koriste u sportskoj psihologiji kod pomoći sportašima da razviju više samopouzdanja i da ostanu smireniji u situacijama pod visokim pritiskom.
Dobar trening je identificiranje sposobnosti potrebne za nastup na visokoj razini, a zatim razvijanje načina za poboljšanje tih sposobnosti. Već smo identificirali načine da poboljšamo mnoge mogućnosti potrebne za sportski uspjeh, uključujući, ali ne ograničavajući se na: kardiovaskularni kapacitet, snagu, brzinu, ravnotežu, fleksibilnost, specijalizirane vještine u određenom temeljnom sportu, motorička kontrola,kapaciteti ozdravljenja i oporavka, čak i mentalna stanja-emocije kao što su samopouzdanost i odlučnost. Sada smo na sljedećoj granici. Znanstvenici su identificirali još jednu sposobnost potrebnu za vrhunsku sportsku izvedbu: perceptivno-kognitivnu sposobnost.
Kognitivna spoznaja je u biti mentalna funkcija za prikupljanje znanja i obradu podataka u korisne – razmišljanja,sjećanja,donošenja odluka i rješavanje problema.
Vizija je definirana kao sposobnost za obradu ili interpretiranje informacija koje je vidimo, dok je vizualno percepceptivni trening proces unapređenja perceptivno-kognitivnih sposobnosti za tumačenje slika i/ili dinamičkih scena. Vizualna percepcija možda je najvažniji od svih procesa u mozgu koji su uključeni u sportu.Ako vizualni sustav ne prima poruke točno ili dovoljno brzo, sportska izvedba može trpjeti. Prema tome, važno je da treneri i sportaši razumiju važnu ulogu vizualno perceptivnog treninga u sportskoj izvedbi.
Učinkovita vizualna percepcija zahtijeva dobru funkciju mozga. Vrhunski sportaši kao što su Wayne Gretzky u hokeju i Michael Jordan u košarci bili su u mogućnosti nastupati na svojoj najvećoj razini kad je vrijeme izmicalo – za zadnji šut u konačnoj playoff igri ili savršeno točna proigravanja na ledu otvorenom suigraču bez izgleda da se spriječe, savršeno tempirana za pobjednički gol. Sportska znanostvena istraživanja pokazala da su ti vrhunski sportaši nisu samo nadareni izvrsnim perifernim vidom, već su također stručni donositelji odluka u isto vrijeme.
Odlučivanje, iako je manje očito od drugih sportskih vještina, važan je skup vještina prema kojem se mogu razlikovati vrhunski elitni sportaši i novaci.
Odluka je vještina i sposobnost sportaša da brzo i točno može predvidjeti i odabrati najbolju opciju iz raznih mogućnosti koje se mogu pojaviti dok su u pokretu bez i sa objektom-lopta ili pločica u pokretu i istovremeno. Gledajući iz trenerovog kuta to je sportaševa sposobnost čitanja-predviđanja i reagiranja na situaciju. Dok Michael Jordan i Wayne Gretzky možda nisu bili najbrži i najjači u svojim sportovima, njihova sposobnost da točno predvide igru i vide svojeg otvorenog suigrača i budu za trenutak ispred svog suparnika čini da njihov mozak ima neki “poseban oblik inteligencije”. “Kada sam odrastao oduvijek sam bio mali rastom”, Gretzky je rekao te nastavio: “Nisam mogao pobijeđivati ljude snagom. Moje oči i um morali su obavljati većinu posla.”
Jedan od ključnih zadataka za sportaše tijekom igre je da vide, prepoznaju i integriraju složene uzorke pokreta, dok raspoređivanju pažnju na različite igrače svoje ekipe, suprotstavljenih igrača,prostor i stalan pokret objekta-lopte s promjenjivom brzinom dinamikom.Kako se razvojna razina povećava u svakom sportu, tako će se i brzina složenosti igre, tako da će odlučujući faktor biti u tome uspijeva li sportaš na elitnim razinama sporta,biti njegova perceptivno-kognitivna obrada procesioniranje pod stresnim situacijama. Elitni sportaši su vješti u očekivanju protivničkih pokreta i superiorniji od novaka u perifernoj viziji u ekipnim sportovima.Kao rezultat toga, elitni sportaši ne uče te perceptivno-kognitivne temeljene vještine kroz tradicionalne sportske pripreme, ali ove kritične vještine se mogu utreniravati na svim razinama.
Kako stvoriti učinkovite simulacije za potrebe ovakve vrste treninga?
Odgovor možda leži unutar virtualne realnosti… pronađite više o tome ovdje.