Inovacije za napredak i dijagnostiku pripreme sportaša

Profesionalni sport danas pred sportaše postavlja sve složenije ciljeve, pomiče granice koje sportaši konstantno probijaju.

Nekada se na Olimpijskim igrama moglo nastupiti s tri treninga tjedno, dok danas sportaši treniraju i po tri puta dnevno. Logično je stoga da, kao i u ostalim strukama, sportska znanost napreduje u smislu novih spoznaja u polju sportske pripreme, mjera oporavka, kao i novim tehnologijama čiji je cilj razvoj različitih karakteristika sportaša i dijagnostika stanja njihove pripremljenosti.

Kako bismo stvorili bolju predodžbu o pojmu sportskog treninga danas i nekim dosezima u sportskoj tehnologiji, Luka Leško, bivši reprezentativac Hrvatske u judu i trener koji je osim judaša, radio individualno i s vrhunskim sportašima iz ostalih sportova, a magistrirao je na kineziologiji upravo na temu izrade određenih terenskih mjernih instrumenata za procjenu pripremljenosti sportaša, ima dosta toga zanimljivoga za reći:

“Postoje jednadžbe specifikacije uspješnosti za svaki pojedini sport koje hijerarhijski prikazuju faktore/dimenzije koje u određenom sportu uvjetuju vrhunske rezultate. U sportskoj znanosti se također teži kvantitativnom ili kvalitativnom prikazu varijabli što omogućuje istraživanja, mjerenje rezultata i njihovo vrednovanje, a samim time i dolazak do sofisticiranih rješenja u funkciji optimizacije plana i programa treninga, dijagnostike pripremljenosti, selekcije, predikcije uspjeha, otkrivanja deficita, prevencije ozljeda i recidiva te sanaciji uslijed njihove pojave itd. Sportska tehnologija neprestano producira uređaje s velikim brojem funkcija za primjenu na pojedincima i grupama, koji će trenerima biti jednostavni za korištenje, a osim za napredak sportaša poslužiti i kao sredstvo za dijagnostiku njihove pripremljenosti. Napominjem kako mjerni instrument mora zadovoljiti sve metrijske karakteristike kako bi bio relevantan za praktičnu uporabu. Prema traženom, detaljnije ću se osvrnuti na psihološki segment dijagnostike i treninga, posebno kognitivni koji na našim prostorima nažalost, još uvijek nije zastupljen u potrebnom obujmu, a može označiti upravo prevagu na sportskom borilištu. Iako postoje sportovi s više i manje izraženom kognitivnom komponentom, za očekivati je da sportaš s kvalitetnijom sposobnošću procesiranja informacija (identifikacija podražaja-selekcija odgovora-programiranje odgovora) ima bolje preduvjete za uspjeh. Slično vrijedi i za vrijeme reakcije na koje utječe broj mogućih kombinacija podražaja, njegova kompatibilnost s odgovorom, količina vježbe i anticipacija. Kako je pažnja sportaša ograničena kapaciteta, cilj je da on njome upravlja učinkovito, s točno određenim fokusom na najvažniju situaciju uz ignoriranje okolinskih distraktora. Smatram da je to, uz anksioznost, jedan od najčešćih razloga zašto pojedinci s izvrsnim motoričkim i funkcionalnim sposobnostima koji su odlični na treningu, ne ostvaruju nužno uspjeh na natjecanju. Imao sam situacija da su moji sportaši sebe opisali osobama s manjkom samopouzdanja i odlučnosti na natjecanju, često razmišljaju o porazu, emocionalno su “zamrznuti” popuštajući pod pritiskom ili im remeteći čimbenici onemogućuju provođenje trenerovih savjeta. Upravo takva obilježja često su bila u negativnoj korelaciji s njihovim natjecateljskim učinkom stoga smatram kako je psihološka priprema koja je vrlo složena, važan dio pripreme sportaša.”

Znamo da u sportu postoji velik broj različitih pokreta, koji također trebaju biti pravilni. Što se u živčanom sustavu događa prilikom učenja pokreta? Što sve utječe na sportaše prilikom nastupa?

“Biomehaničke osnove tehnike određenog sporta su zasnovane na znanstvenim zakonitostima čime označavaju pojam pravilne sportske tehnike. Osim što pokreti moraju biti pravilni, važno je da zadovolje i prostorno-vremensku komponentu. Kada sportaš pravilno usvoji određenu tehniku, prilagođava je svojim tjelesnim obilježjima i u tom smjeru usavršava. Adamsova teorija zatvorene petlje govori kako se prilikom učenja pokreta stvara struktura perceptivnog traga koja ocjenjuje točnost samog pokreta. Uz više vježbe, trag postaje izraženiji. Također, stvara se i trag u pamćenju, važan za selekciju i inicijaciju pokreta. Čim je pokret započeo, funkcija traga u pamćenju prestaje, a daljnju kontrolu pokreta preuzima perceptivni trag. Ako promatramo čimbenike koji utječu na sportaša tijekom nastupa, odmah ću reći kako je njih mnogo i da je njihova struktura iznimno složena. Svatko nastup doživljava na sebi svojstven način. Tijekom svojih nastupa na manje zahtjevnim natjecanjima i onima svjetskog ranga, uvjerio sam se u širok spektar emocija koje sam doživljavao što me navelo da istražim što sve stoji u pozadini toga. Jedan izvor informacija je upravo tijelo sportaša koje iz svojih različitih segmenata (primjerice mišića i zglobova) odašilje informacije. Proprioceptivne informacije signaliziraju poziciju tijela i njegovih dijelova te daju informaciju o proizvedenim mišićnim silama dok kinestetičke dolaze iz motoričkog sustava i signaliziraju kontrakcije i pokrete udova. Vestibularni aparat iz unutarnjeg uha daje informacije o položaju i pokretima glave što utječe na održavanje ravnoteže. Nadalje, tu su i mišićna vretena, Golgijev tetivni aparat i receptori u koži koje obavještavaju o dodiru, pritisku, boli i sl. Ukoliko promatramo eksteroceptivne informacije koje dolaze izvan tijela putem primjerice vida i sluha, postoji čitav niz izvora iz okoline koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na izvedbu sportaša kao npr. glasna publika. Upravo zbog složenosti situacije na sportskom borilištu sa psihofizičkog stajališta, važno je fokus usmjeriti na ono najvažnije.“

Baš je ta karakteristika prepoznata zanimljivom pri kreiranju NeuroTracker-a. Koje je vaše razmišljanje o tom uređaju?

„O Neurotracker-u sam prvotno doznao iz članka u The Journal of Strength and Conditioning Research iz rujna 2014. koji je donio zaključke kako njegova kontinuirana primjena značajno utječe na određene komponente košarkaške igre, primjerice kontrolu lopte, a time i na učinkovitost igrača. Neurotracker je uređaj za mjerenje i unapređenje kognitivne sposobnosti sportaša. Isprobao sam ga na sebi, a znam da ga koriste vozači Formule 1, ali i igrači NBA lige. U Americi se očito pod utjecajem Lombardijeve etike koja priznaje isključivo pobjedu, ništa ne prepušta slučaju. Čuo sam da može biti koristan prilikom oporavka od kontuzije mozga, ali u taj segment ne bih detaljnije ulazio. Smatram da najveću korist može pružiti u ekipnim sportovima iako i u individualnim može biti dodatno sredstvo napretka. Engleska kompanija Sportsscienceinnovations, osim Neurotracker-a, lansirala je i niz korisnih uređaja za poboljšanje efikasnosti sportaša. Uz CardioWall i Fitlight Trainer koji se baziraju na poboljšanju brzine, ravnoteže, izdržljivosti i slično, praktičnim i korisnim smatram Zephyr. Uređaj je vrlo jednostavan za korištenje jer djeluje na principu svima poznatog pulsmetra, a pruža velik broj podataka: frekvencija srca, frekvencija disanja, akcelerometar, unutarnja temperatura tijela, podaci o zamoru, stanje hidracije i rizik od pretreniranosti samo su dio korisnih funkcija. Uređaj je dakle koristan i u procjeni kada i koliko opteretiti sportaša, a kada ga odmoriti. Vidim njegovu široku primjenu i na rekreativne vježbače, koji danas žele i mogu dobiti sve više povratnih informacija o svom napretku. Tehnologija za dijagnostiku stanja pripremljenosti i uređaji koji omogućuju ciljani napredak sportaša u željenim sposobnostima, danas su nezaobilazni u vrhunskom sportu. Time se detektiraju deficiti, a složen posao trenera nakon analize usmjerava na one najpotrebnije poteze. Omogućuje se korištenje velikim brojem informacija i smanjuje rizik pogrešaka pri konstruiranju plana i programa treninga. Zaključno, smatram da je ljudsko tijelo savršeno ugođeno te da se uz tehničko-taktičku pripremu, motoričke i funkcionalne sposobnosti, ne smije zanemariti psihološka priprema koja cijelim sklopom upravlja, posebice iz razloga što suvremena tehnologija danas to sve više i omogućuje.“

Više o NeuroTrackeru saznajte ovdje.